Poštovana vesela Blogerska družino.

Vjerujem da ste kroz razne blogove mogli saznati da se mi Blogeri sa epicentrom u Zagrebu kad-kad nađemo na zajedničkom druženju uz kavu ili pivu.

Neke nama zanimljive blogere smo i par puta obavijestili o tom eventu, ukoliko bi im na BLOG-u pronašli e-mail adresu.
No sada ćemo iskoristiti sam BLOG kako bi vas obavijestili da ćemo se i ovaj predstojeći petak ponovo okupiti uz obostrano zadovoljstvo, poradi zabavnog i zanimljivog druženja.

Ukoliko nam želite pružiti neopisivo zadovoljstvo svojim prisustvom, te se pridružiti našem eventu možete nas pronaći na terasi KIC-a u petak 03. 09. 2004. od 17:30 sati (pola 6 po GTM +01:00).

Za neupućene, KIC (Kulturno Informativni Centar) nalazi se u Preradovićevoj ulici, odmah pored Cvjetnog trga, a mi uglavnom zauzmemo par stolova do ulaza u KIC (videoteku, knjižaru..).

Prepoznati ćete nas po urođenom šarmu, prirodnoj inteligenciji i pronicljivom humoru, a svakako potražite BLOG bedževe na našim ruksacima. :)
Ako niste sigurni, mi ćemo prepoznati vas, ukoliko stanete nasuprot bankomata i češkajući se (lijevom rukom iza desnog uha) pokušavate utvrditi koji smo to mi.

P.S. Pijemo pivu, dolazimo tranvajem!

Pozdrav i vidimo se…

SS

Zasigurno se mnogi, poput mene pitaju tko je tajanstvena Annie De Meni.
Je li ljudsko biće ili stroj? Dali je muško ili žensko? Tko je Anne zapravo?

Uz pomno čitanje Annie-nih postova možemo utvrditi da je žensko i to od krvi i mesa, baš kao i mi. Naime, Annie čita ženske časopise, surfa netom, odlazi ginekologu, kritizira muški rod, preskače malu djecu po pločniku ...sasvim obično poput svake djevojke iz susjedstva (OK ovo sa preskakanjem djece ...hm) i uz to ništa neobično rekli bih smo.

No samo naizgled, jer Annie je uvijek negdje ON LINE, sve zna i sve vidi, tako da možemo sumnjati da ANNIE, zapravo i nije stvarna osoba bar ne poput nas. Više da je inteligentno napisana linija koda koja u matrici krije i vlastitu svijest. AI, odnosno umjetna inteligencija unutar računala.

Dali je Annie zapravo novi oblik života? Evolucija? Ghost in shell?
No kako onda ta virtualna, internetska Annie može biti u isto vrijeme, ne samo na internetu, nego i u mreži samoj, a u isto vrijeme i preskakati po pločnicima klince u našoj stvarnosti, a k tome još i njihati famoznim Annienim cikama?

Enigma.
Zapravo objašnjenje je jednostavno. Iako u isto vrijeme i fantastično. Naime Annie iz naše stvarnosti krije se u master pis cyborgu koji nadmašuje i sam Japanski dizajn i tehnologiju, godinama pomno čuvan od velikih Japanskih kozorcija od strane samih Jakuza.
Kako ne bi odavala istočnjačko porijeklo dizajnirana je u liku prosječne europljanke, možda i malo stereotipno plavušaste, (no morate shvatiti da smo mi njima svi isti) no sa naglašenim grudima, što ipak odaje japansko porijeklo i japanske dizajnere opsjednute MANGA stripovima i kulturom.
U svakom slučaju napravljeno po principu :more HUMAN then HUMAN!
Zašto Annie nije dizajnirana kao amerikanke, francuskinja...? pa zna se da su Hrvatske djevojke najljepše, svugdje , osim an službenim miss izborima, c, c, c da ne bira teta Tihana nego Đelo....:)

U skladu s time odlikuje se i Annien britki humor, definitivno bez dlake na jeziku. A to i dalje sugerira da se ne radi samo o random kodu već pravoj umjetnoj inteligenciji sa višestrukim multitaskingom i mogućnošću izbora.

Pošto je Annie the feme of the mistery, sa mnom napravila svojevrsni intervju, prvi takav event na BLOGU, ja sam joj naravno bio dužan ekskluzivan foto sejšn:)
za svoje vjerne čitatelje, Annie nam je podarila potpuni spektakl. Ogolivši se i od samog endroskeletona i poput gaćica odbacivši svoje sajborg tijelo Annie nam je dala uvid u ljepotu njene same matrice.

Malena djeca neka slobodno zaobiđu ove fotografije i neka nađu zabavu na nekim pravim porno stranicama dok mi možemo istodobno uživati u čarima njenog uma, izgleda i tehnologije.
Nismo sigurni hoće li se te fotografije uskoro pojaviti prvo u Playboy'u ili u National geographic-u.


Stoga sljedeći put kada se zaputite u grad, podižete novac sa bankomata, plaćate karticom u dućanu, prolazite ispod kakve nadzorne kamere ili jednostavno surfate internetom, možda baš tada i baš vas, gleda naša velika sestra Annie.

Dan je vruć kao u paklu, glavu mi razara ventilator jeftin
Ma bar nije mi tako jako vruće, kad hlad je fin
Sretan sam ja!

Kasni mi plača već i preko tjedan dana, ne znam kad će mi sjesti
Al' kažu bit će, moči ću račune platiti i fino ću jesti
Sretan sam ja!

Doma me prekrasna djevojka čeka i prijatelj dragi uvijek je tamo
čim doma ja dođem on veli: žurim, na kratko sam navratio samo
Baš brižnog prijatelja imam i
Sretan sam ja!

No kad poželim svoj djevojku lijepu, nju baš eto zaboli glava
Neprestano novac od mene traži, uz mene joj vruće, pa spava sama.
Ali baš lijepu djevojku imam i
Sretan sam ja!

Prošlo sam ljeto jako nesretan bio
Nokautirao šefa, što stalno pijan mi srao i na poslu je pio
I razbio zube dosadnom susjedu sa prvoga kata
Na spomen mog PTSP-a i Domovinskoga rata

Zbog mene na hitnoj je ležao policajac
što privest me je htio
Prošlo sam ljeto jako nesretan bio


Sudac je rekao, što zatvor ne može neka ustanova liječi
Sa lijekovima teškim mirne ćeš glave po noći u krevet leći
Podsvjesno znam da sve odlazi k vragu,
ali sada svijet mi je draži i ne čini se lošim
Boli me kurac za sva sranja, dobar sam pacijent i PROZAC ja trošim
PROZAC ja trošim umjesto robije i
Sretan sam ja!

Ma boli me kurac
Sretan sam ja!

Sretan sam ja!

Sigurno jesam….

Užasno!
Užasno me živcira što mi je toliko stalo do tebe
Užasno se ljutim zato što mi fališ
Užasno si glupa jer si samnom
Užas je i moja furka!

Slušam Cave-a na slušalicama, piče stvari sa The Good Son i padne mi na pamet moj frend D. kojeg cijelo vrijem tlačim da počne već jednom pisati svoj jebeni blog jer fakat je bed da sve svoje biserne mudrosti propusti tek zubu zaborava u spikama između frendova. Zapravo pala mi je na pamet spika koju smo imali prije nekog vremena. Znate kako uz cugu počnete pričati o važnim životno-političko-aktualnim temama, pa se sve zapravo svede na sprdanje sa istima. Kada sam u MOOD-u moj sarkazam je stvarno nepredvidivi, a stvarno je OK kad imaš i podršku u sugovorniku. I tako mi dođemo nekako do spike s kojom su nas tlačili još u osnovnjaku.
Što želiš biti kad odrasteš?

Istina-Bog, ali oboje evo radimo neke đobove di smo relativno našli sebe i relativno smo s time zadovoljni, ako ja zapravo i nikada nisam zadovoljan sasvim, pa valjda nikada neću ni sasvim odrasti. I uz spiku dođemo do saznanja da ipak postoji najbolje moguće zanimanje.

Kad narastem želim biti ĐELO HADŽISELIMOVIĆ! E pa stvarno, pa nećete me valjda pitati 'ko ti je sad taj Đelo? Pa gledate valjda taj jebeni HRT kad ga već toliko vas financira!
E, pa svaki put kad gledate recimo neki jebenodobar dokumentarac, BBC-ev recimo na kraju vam fino piše Odabrao Đelo Hadžiselimović. A Đelo zna odabrat- ali ono mrak, za popizditi.

Ja sam eto horrorskopski – Vaga, i jebeno sam neodlučan. I kad idem u neki šoping, rado bi poveo Đelu sa mnom, da mi bar pomogne odabrati – tako je opak Đelo.
A zamisli da radim posao kao Đelo. Jeeebote koji đob.
Uvijek zamišljam ovakvo Đelino radno mjesto: Fotelja i onaj mali tabure za ispružiti si noge. Pokraj fotelje je noćni ormarić gdje Đelo odloži očale. A ako očale ima na nosu onda tu stavi zdjelu s kokicama i limenke pive. Piva je sigurno neka jebena. Dobrog okusa. Mislim ne može biti neko žuja like sranje, ipak Đelo zna odabrati. I tako Đelo otvara limenku pive dok se druga runda kokica krčka lagano u mikrovalnoj. A pred njim ogroman plazma screen tv. I hrpa dvd-ova. Ali ono dvdova ekskluzivno iz BBC-a ili iz HBO-a, wildlife kanal itd... Na kutiji piše za mister Đelo eyes only!

I gleda Đelo DVD-ove i kaže jebemti, koje sranje. I onda se digne, ode po kokice iz mikrovalke i stvavi drugi DVD i zicne se natrag u fotelju. Pritisne PLAY i gleda jebeno dobar dokumentarac o dinosaurusima. Ispije pivu, potiho podrigne (bečka škola), kad na teveju renderirani tiranosaurus reks stane na bodljikavi rep brontosaurusu i oštrim zubima mu iščupa grkljan uz odmjereno intonirani Kaaa-i uzvik .
Zagrabi onda Đelo još šaku kokica i otpije gutljaj pive te posvjedoči da je to fakat jaaako dobar dokumentarac i kaže HRT-u da bi bilo OK da to i ljudi vide jer i da je on baš taj odabrao, pa ćemo ga svi skupa gledati u jesenskoj shemi i za vrijeme ostalih dvadesetak repriznih prigoda.
I onda uzmeTajni život mozga i mačke pod zvijezdama, pa stavi u DVD plejer.

Šteta što je samo jedan Đelo. Šteta što je 88% ostalog na HTV-u smeće. No možda Đelo ima dobar komp pa nam može divixirati par dobrih stvari koje je odabra , a za koje HRT sere da nema love.

Jebemti Imamo sad i HRT jedan i dva, i ono sranje od satelitskg HRT-a i švaboliko-hrvatski RTL i Novu i ono sranje od OTV-a koje ionako nitko ne gleda, pa čak više ni pijani Malnar i ekipa, a ni ona dva frika sa salotepiranim facama ne mogu privući ekipu. A zakaj nemamo TV ĐELO H.
Imat ćemo Z1 ilti TV sljeme, sa istom OTV bagrom i mafijom, znači po svojoj prilici još jedna 24 sata TV prodaja televizija i pun kurac radnih ljudi koji ne dobivaju plače. Baš ko OTV i slični... Grzbišičpašalićkutletutlekuracpalac show
A zakaj nemamo TV ĐELO H ????

Daj zamisli tu telku. Ono 24 sata dnevno samo mrak serije i dokumentarci. Đelo nas sigurno nebi zajebavao sa glupim terminima za reprize ko HRT sa STAR TREK-om, ko urednica Ranka Horvat.
dabogdaihgajgerovimbrojačempočernobilutražila!
Pa Mislim jadni Mirel Komad to prevede i obradi i mora koristiti glupe kvazihrvatske riječi poput NADNEVAK i objasniti nam što je to event horizont,a idioti to repriziraju od ponoću do 5 ujutro. Pa ti onda gledaj cijelu noć, pa dan poslije vozi do Hvara i ostani živ! Pa to je pravi genocid s strane HRT-a!
Sigurno se idioti smiju jadnim trekerima koji zbog želje da vide svoju seriju ostaju bez posla, živaca, života... A glavonje na HRT u onako mrtvo hladno kažu, evo gotov vam je dip spejs najn, sad ćemo vam opet reptizirati Vojađer za sve one koji ga nisu mogli gledati prije točno godinu dana. A vi bi još koji SF, pitaju HRT glavonje. Stargate? Odessey5? Ma nee. Pa nemože HT imati toliko puno SF-ova. Pa svi ljubitelji SF-a imaju fino onu seriju PLEME.
E, pa HRT, nabijem vam pleme u guzice, da vam ni jedan diuretik neće pomoći.
Ko je uopće izabrao pleme kao SF, sigurno nije Đelo. Ko' je izabrao bogohulne, genocidne termine, za ST, sigurno nije Đelo. Đelo zna izabrati!Ma da se Đelo kandidira na izborima ja bi izabrao Đelu!

Prišijet MR. Đelo the odabirač! (dali bi ste mi htjeli odabrati i brojeve lota za sljedeće kolo?)

Eto tolko... zaželio sam se nekaj reč dok sam bio na moru. Pod vodom se teško govori, a još teže diše. A moja plučica navikla na smog guše se pod mirisom borove šume. Istina da smrdi, al ljepo je biti doma, u Agramtidi.

Na trenutak sam se dočepao interneta.
Točnije telefonske linije na koju sam spojio svoj laptop. Kao da provjerim mail i uvjerim se da samo SPAM-eri misle na mene.
Naravno sad bi tu najradije preskočio patetično priznanje da sam odmah ukucao adresu bloga i da mi je Blog baš falio u ovom blaženstvu godišnjeg odmora. No pošto sam baš zloupotrebljavao tuđu telefonsku liniju nisam bio baš u stanju sada navrati do ekipe i postat im; “ej evo baš sam na moru, guštam, ali fale mi i vaši blogovi, vidite da mislim na vas”. Iako evo priznajem, neki su mi blogeri postali nešto kao kao braća koju eto nisam nikada vidio, frendovi koje još nisam upoznao.... bar ne u real timeu :)

A moram priznati da se ovdje uspješno odmaram i rehabilitiram od posla, gužve stresa i Zagreba.
Činim to izležavanjem, roštiljima, tulumima na plaži, fotkanjem partya, heppeninga, arhitekture... itd..
Roštilj je čudna stvar. Cure kupe meso, srede ga, začine i sve ostalo. Ja zapalim vatru u kaminu, stavim meso na gradele i čekam trenutak, malo prije nago sve izgori i pretvori se u ugljen. Onda izvadim meso, kremenadle, ćevape, itd i svi u sav glas hvale mene- kuhara. Čak i cure koje su zapravo zaslužne za sav dobar okus mesa i klopu općenito. Ja se onda, kako ih nebi uvrijedio samo mudro smješkam poput Karapanđe dok je Ivo Serdar još bio živ, 'jel to je tajna pravog majstora kužine :)

Izležavanje se sastoji u biti, barem ovdje u mom slucaju u ležanju uz laptop sa slušalicama i buljenjem u filmove i serije (stargate, odessey5, Star track ...).
Dokopao sam se i Jergovićeva Malbora, napokon i proždro ga u jednom zalogaju. Za svaku pohvalu. Malo me zbedirao.
Inače do sada sam si za svoju dušu snimio i Trogirsku katedralu. Napokon i iznutra.
Razvio sam dosta fotki iste, prije par godina dok sam još radio u Institutu za povijest umjetnosti. Fotke nisu baš bile umjetnost, ali su s dokumentarističke strane služile svrsi, a ja sam se trudio da budu što bolje razvijene i što bolje posluže za obnovu.

Sljedeći sam dan napunio svoju memorijsku karticu fotografijama Klisa. Jako sam zadovoljan s njima. Klis je prastara utvrda iznad Splita čija povijest seže još u vrijeme prije pojave Hrvata u ovom području, no najistaknutija povijest joj se veže oko obrane od Turaka, pošto je od početka svoga postojanja bila vrlo važna strateška točka i kao takva zadnji put upotrijebljena u drugom svjetskom klanju.
Danas ju evo pokušavaju obnoviti. Hvala Bogu ne kao ono kič ruglo iznad Zagreba, gdje se samo panjina poput Tompsona može preseravati. Obnavljaju se veće, znamenitije prostorije no nadam se da ni one manje, tamnije neće još dugo služiti tek kao mjesto za hitnu veliku nuždu veselih turista.
Sa Klisa, kako bi se to književno izjasnili, puca opaki pogled na Split, koji je nažalost sve samo ne opak. Načičkani neboderi novog dijela čine ga ružnim poput nekih dijelova Novog Zagreba. Zapravo izgleda kao neki instant grad u Južnoj americi. Pravi socrealistički landscape koji se svim slama trudi sakriti onaj romantični, tajnoviti stari dio.
...
Bez obzira na sve naše aktivnosti u rasponu od plaža partija do roštiljanja, prežderavanja ćevapima i mesom, tulumima i movie partijama navečer, moj mačak nam uporno pokazuje kako se treba odmarati. Jadničak je pretrpio sve torture putovanja avionom... iako zapravo i nije tortura to što te izvade iz tvoje putne gajbice i pokažu murjacima na kontroli ulaska. Ljudi se izgleda užasno pale na bijelog perzijanera i čude se njegovim raznobojnim očima, tako da ga je jedan policajac držao u naručju i mazio riskirajući trag mačjih dlaka na uniformi, dok sam ja odvezivao marte i zbog željezne kapice, slao ih u metal detektor.
Naravno čim se izvadi (ma i ne tako) malo floffy biče svi okolo procjede onaj “aaaaa” inače viđen i na TV-u Oprah like TV show-ovima. U avionu se ili skroz smirio illi ga od zvuka motora nisam čuo, ali tih pola sata od Zagreba do Splita, stvarno mu nisu bili problem. Ja sam naravno, uživao. Kao i svaki puta.

Avion je bio poluprazan. A stjuardese su na tijekom puta donijele bombončić (Orbit, valjda da nam ne smrdi iz usta na 6 tisuća metara.) i čašu vode. Pošto je u Zagrebu kišilo, digli smo se iznad oblaka. Fenomenalan ugođaj, gledati oblake ispod sebe. Bijeli krajolik zgusnute vodene pare izgledao je fenomenalno reljefno, gotovo organski živo ispod nas. Kada smo došli bliže moru, kapetan nam je poželio ugodan let, naglasivši da smo na 6 tisuća metara i da je vani temperatura minus 22 u celzijusima. Potom su se pod nama redale nove cestovne dionice, brda i sitne kučice. Iz aviona to uvijek izgleda tako slatko i nestvarno. Poput impresivne grafike neke kompjuterske strategije.Potom smo ušli u Trogirski zaljev, a kučice su bile sve veće, kad smo već uletjeti ljudima u vrtove najedanput se pojavila odnekuda pista i sletjeti smo.

Mijaukavo stvorenje još uvijek nema hrabrosti doči do mora, iako mu je pred nosom, na kraju vrta. Previše nepoznatih zvukova sa svih strana ga izluđuje. Zato si je dan podijelio u kombinaciju od tri osnovne radnje, spavanje, klopa i potraga za idealnim mjestom gdje će od drijemati.
Naravno zezali smo se na njegov račun i na to što dok idemo na plažu malo dlakavo biće se izvali som dužinom na krevet i drijema, a po našem povratku nađemo ga u identičnoj pozi. Jedva da malo otvori oči i pozdravi na sa jedva čujnim “mau”. Fascinantno.
Po uzoru na njega, frend i ja odlučili smo napraviti mali performans na plaži. Posvetili smo ga mom mačku i Georgu iz Senfilda.
Stavili smo si luftiće (štramac) na šljunak i zavalili se u njih, tako da nam noge budu u moru i guštali. Performance iliti naša instalacija lijenila nije baš ispala kako treba jer nam nisu htjeli donijeti colu, pive i slamke iz kojih bi pili, da se ne umorimo previše. Stvarno ne razumiju umjetnost. Osjećali smo se poput dva ostarjela debela tuljana koji na obali čekaju samilosno-okrutnu orku koja će ih pokupiti i završiti im usporeni životni tempo. Možda kad bi i pretjeravali za idealan odmor i izležavanje bio bi nam potreban i respirator. Ti se samo izležavaš a stroj čak i diše umjesto tebe i hrane te infuzijom. Frendovi Spličani su mi komentirali kako smo prihvatili dalmatinski fjaka mentalitet i lijenost. Znači oni sami za sebe tvrde da su lijeni. Mislim, pa vidio sam ona polja u kršu. Polja na kojima su ljudi kamenu otimali plodno tlo i sadili masline i vinovu lozu. Sorry ali tako nešto ne mogu stvoriti lijeni ljudi.

... evo guštam... na Hvaru sam sada... pokušavam postnuti uobičajeno obilan blog ali to pisanje se ovdje razvlači ko žvakča...morat ću požuriti prije nego što izgubi okus...
Ovdje u Jelsi u internet caffeu traže 20 čuna za sat interneta, a pošto nemogu spojiti svoj lap tamo ko ih j..elda. Nema ni kuputi praznih DVD-ova da snimin fotke slikane do sada... do sada su okinuti Split, Trogir,Vodice, Šibenik Omiš ... Hvar (otok) je na redu u cijelosti...
Da ne davim...pozdrav do REAL posta...!

Pozdravljam vas iz susjedne prijateljske i suncem užarene Dalmacije!
Guštajte.

P.S. Ako vam se ukažem u travmvaju, ne palite svijeće krivim ljudima, moje fotke su ionako na mojim blogovima :)