Do you remember lying in bed
With your covers pulled up over your head?
Radio playin' so no one can see
We need change, we need it fast
Before rock's just part of the past
'Cause lately it all sounds the same to me
Will you remember Jerry Lee,
John Lennon, T. Rex and OI Moulty?
It's the end, the end of the 70's
It's the end, the end of the century
By Ramones
Mislim da sam otplatio pola dvogodišnje sezone kredita za svoj digitalac Canon EOS 350D i iako to savršenstvo jeftino pristupačne, inače skupe elektronike Ameri zovu Digital Rebel jednostavno nisam uspio odsvirati niti jednu jebenu pjesmu kroz 8.1 megapikselni CMOS čip.
Jebiga nejde!
Jedini zvuk je onaj booožanstveni Canon "KLIK", a za njega ne dam niti lipe nikakvom jebenom ZAMP-u.
Ali priznajem, ja sam music junky.
Skužili ste da svaki post počinjem citatom, svojevrsnim soundtrackom posta.
Da pokušavam vam štošta poručiti :)
Kad imam love u stanju sam po pogledanom filmu istog trena otrčati u grad i satima tražiti jebeni dućan koji ipak ima željeni soundtrack.
Sad više ne radim takve gluposti :)
Ne samo klasične tipa: Od sumraka do zore ili Tarantinove mikseve, nego i one čudne poput „Dead Man (Jarmusch + muzika by Neil Young)“, „Dune“, „Lost Highway“ (i ostale Lincheve mixeve sa fenomenalnom muzikom by Angelo Badalamenti…) do Queen of Damned, Judgment night, The Crow…naravno i reizdanje Nightmare before Christmas (Danny Eflman + M. Mansonom, Fall out boy ...)
Ali sve je pomalo izgubilo smisao. Debili iz muzičke mašinerije i dalje imaju glave u guzicama i ne mrdaju. CD-i koštaju jebeno puno, a ne dobiješ sa CD-om recimo i jebenojeftine danas memori stikove sa tim stvarima koje si kupio, da ih možeš poslušti u svom MP3 playeru.
Discman sigurno više ne furam sa sobom.
Windowsi Vista me gotovi niti ne pitaju, odmah počnu ripati muzički CD u svoj My Music folder. Poruka glasi nešto kao: Daj opusti se stari, bekapiramo ti mjuzu u WMA, kužiš. Da ti komp radi brže, a da mjuza bolje pići.
OK, kažem ja, a oni s Microsoftove baze na netu skinu fotku albuma i naziv pjesama.
Kupljeni CD, trofejno leži na polici.
Sprema se skupljati prašinu.
A nekad daaaavno. Kada sam imao otprilike oko od jedne trećine današnje vremenske egzistencije, otkrio sam da muzika nije samo ono što slušaju mama i tata.
I primio u ruke mamin Grunding. Kazić koji je unatoč mojim rastavljanjima svega i svačega i dan danas živ.
I radio 101. Top liste. Van struje i Phone Box!!!
Tada se javio novi sport. Iziskivao je koordinaciju.
Kažiprst jedne ruke na gumbu PLAY, a druge na crvenom gumbu RECORD.
I onda strpljivost i refleksi. Ko onaj tip u Kapelskim kresovima, kad partizani miniraju prugu, a on na prekidaču čeka da vlak dođe na određeno mjesto.
Tako i ja sa prstima na tipkama čekam. Čekam da DJ napokon prestane srati u eter i pusti napokon faking stvar.
Neke pjesme i danas pamtim kao snimljne sa uvodom dj-a.
Po narudžbama na Phone boksu si mogao skužiti da si netko želi snimiti naručenu pjesmu.
Ne upućeni ni dugo trkeljali u eter, a oni sa iskustvom bi u što bržem roku samo rekli izvođača i naziv stvari, kako bi snimka njihove narudžbe što manje narušila cjelovitost pjesme.
A te stare kazete bile su stvarno wierd. Ne rijetko bi moja mama našla svoje kazete među mojim stvarima. Uzela u auto, stavila u kazić i začudila se kad bi Mišo zvučao recimo nekako ovako: „ Dalmacija u mom oku, kršt, klik, klak, can I play with madness“.
Moja prva kupljena kazeta bili su Psihomodo Pop, na opće zgražanje mojih staraca, izašla na moj 12 rođendan, u godini zmaja.
-Jel zbog tog Luđaka imaš dugu kosu.
-Ne mama, zato jer mi se tako sviđa i to zbog Ramonesa.
-A ko su ti sad ti ?
Zanimljivo je kako su pjesme na starim kazetama u početku bile dosta brze. A kad posudite svim frendovima i kad vam napokon vrate…nekako su spoooorije :D
Ploće nikad nisam volio. Odrasao sam poslije njihove ere. Bile su velike i nezgrapne. Morao si ih okretati češće nego kazetu. Ali imali su ljepšu, veliku sliku. Moj frend je imao starijeg brata, sa impresivnom kolekcijom ploča. I naravno skoro sve od Iron Maiden-a. Kod njega smo išli, ne slušati, nego GLEDATI ploće. Presretni kad bi na savršenim crtežima otkrili neku novu foru.
A on je imao skupu liniju iz njemačke i mogao je ploču snimiti na kazetu. Opako.
Moja mama je imala maleni gramofon za malene ploče. I to Mobilni. Mogao si ga prenijeti s jednog mjesta na drugi.
Naravno da sam ga rastavio i napravio si od njega ventilator. Uh.
Iako danas nemam niti jedan medij koji nije digitalan. Danas nemam više niti jednu. Oglavno sam ih poklonio frendovima.
No kazete su bile odličan izum. Nastale od magnetofona. Jednog of fenomenalnih izuma nacističke njemačke.
Naime, jedan je njemački znanstvenik, daleke 1930. shvatio da zvuk može reproducirati kroz traku na koju ufura metalnu piljevinu i pomoću elektromagneta mijenja zapis na njoj.
Najbolja fora je, ako vam traka pukne, zalijepite ju selotepom (ljepljivom trakom), povežite sa drugom i dalje će sve raditi.
Odlična i revolucionarna ideja, od koje su poslije nastali mnogi memorijski mediji koje još i danas koristimo. Svoj uređaj odlučio je plasirati na sajmu i zaspao sa smiješkom i očekivanjem velikog uspjeha sljedećeg dana. Međutim sve se pretvorilo u fijasko.
Ljudi su na magnetofonu zvučali loše, a klasična muzika zvučala je kao Pajo Patak sa želučanim problemima.
Magnetofone su uspjeli uvaliti tek u par firmi kao aparate za pomoć pri daktilografiji.
No pošto su njemački znanstvenici poslije previše gladnih godina versajskog ugovora, napokon počeli dobivati značajna financijska sredstva za sve izume i tehnologiju koja će u službi propagande pokazati njemačku velikom, propali projekt, uzeli su ponovo na razmatranje i otkrili genijalnu redukciju šuma i danas poznatu kao DOLBI i dodali pri tome koncept i pojam STEREO.
Kada je Hitler, gotovo slučajno čuo kako Wagner zvuči veličanstveno na novim AEG magnetofonima, oduševio se. (Ajme stereotipa :P )
Poslije toga svaka Njemačka vukojebina, putem razglasa i genijalnog AEG magnetofona mogla je slušati govore Chaplinova oponašatelja kao da je sam Fürer osobno tamo.
Sprdali su se da je to za zbunjivanje savezničkih atentatora.
No saveznici nisu skužili tajne baze u kojima su Nijemci razvijali mlazne motore za avione i FAO rakete, nije ih zanimao elektronski mikroskop kojima su Nijemci odlučili otkrit samu „strukturu života“. Saveznički špijuni ukrali su planove magnetofona.
Pri je priliku dobio Bil Crosby Čiji je nastup snimljen na magnetofon i kasnije emitiran na radiju.
Radio je odmah dobio nebrojene telefonske pritužbe. Jer zašto nisu javili da je gospodin Crosby došao nastupiti, jer nitko nije vjerovao da je to snimka.
Ameri su potom ukrali i još jednog Nijemca, židovskog porijekla. Bacili bombu i završili rat.
Kada je rat završio, Američani su si doma odveli i Nazy znanstvenike. Tada počinje Američko „Zlatno doba“. Vrijeme blagostanja, raja kućanica, mikrovalnih pećnica, usisavača, Rock& rola, antibiotika i genetike.
Potom su izmislili i tranzistor i sve smanjili, a magnetofonsku traku stavili u malenu kazetu.
50 godina poslije mogli smo kupiti snimljene kazete na Jelačićevom trgu, ispred Krleže ili malo dalje u Bogovićevoj, jer Jugoton/Croatia records definitivno nije imao u ponudi bendove poput Sepulture ili Ice T- Body Count.
Nema niti danas.
Dolazak CD-a priča je za sebe…
Za kraj me zanima jedna stvar.
Ploče se više ne proizvode. Ne vjerujem da će još netko danas kupiti kazetu.
A većina niti danas ne koristi CD-ove za slušanje muzike, barem ne u njihovom originalnom obliku.
Imamo nove uređaje, nove formate, nove medije.
Ali nitko vam ne nudi mjuzu u duhu novog doba, novih medija i formata (koji su sve manje novi a sve više prostupačniji).
Zašto onda netko tko proizvodi nešto skoro pa zastarjelo želi nabiti svoj namet, ne želeći pomaknuti debelu i na harač naviknutu guzicu, a ne nudi nam apsolutno nikakvu alternativu, kakvu se vani već počeli nuditi nego slušanje glazbe poistovjećuju sa kriminalom i dječjom pornografijom.
I gdje je potpora mladim i kvalitetnim glazbenicima (bendovima) za koje bi rado izdvojili koju kunu, gdje su nestali spotovi sa televizije ?
Lako je samo pokupiti lovu na osnovu optužbi i stvoriti od monopolizma diktaturu.
Tko je tu blesav?
Još istu noć su Pišonja i Žuga
Maznuli kasetaš iz Doma invalida
A malo zatim i autobus
"Auto-prevoza" sa Hrida...
By Zabranjeno Pušenje
|
