Halloween ukrasi na božičinoj jelci
I fouroscentni kostur u isusovoj kolijevci
Iz šampanjske boce sad pivo se toči
Snimke vješanja na vijestima u novogodišnje noći

Umorni radnici doma žure
Sa posla iz trgovačkog centra
Ispraćeni rafalom iz kalašnjikova
sa snovima o božičnici uz eksplozije petardi i raketa

Političari nabrajaju tuđe propuste
Cere se u kameru uz božićne pjesme
Voditelji se trude biti duhoviti
Pričaju pizdarije pa govore ono i što se nesmije

Još samo malo i godina stara,
upravo umire, zaboravljena sa malom penzijom
A mi, probuditi ćemo se veseli i sretni
krećemo iz početka sa globalnom amnezijom

Ujutro ćemo saznati ime prvog djeteta
rođenog u novogodišnjoj noći
i poginulih na cestama
što zbog alkohola nikad kući neće doći

Još jedan okret oko sunca
U zemlji bez smisla i umjetnosti preživljavanja
Ugodno vam triježnjenje u mjesecu depresije
kad napokon utišaju čestitanja i nazdravljanja

Dajem otkaz ovoj godini
Poput posla na koji krećeš s mučninom u želucu
Želim probati nešto kreativno i novo
Malo optimizma, malo nade i osmjeh na licu



...ovo sam htio objaviti na jednom svom drugom blogu, ali što je- tu je.
Pošto je ovo ipak moj blog, znači nekakav svojevrsni dnevnik, kada jednog dana budem čitao zadnji post u 2006. godini. Želio bi znati moje mišljenje o protekloj godini.
Mislim da bi Đoni Štulić to puno ljepše objasnio:

" Čini mi se rođače, da je standard pokvario ljude. Jedu govna i sanjare."

Hvala i do čitanja. Neke druge godine. Nemojte kaj za'merit, jer Knjigu Žalbe, ne držimo.

Mir&Dobro

Ove mi se godine nije dalo spamati i prosljeđivati čestitke ljudima putem mailova i SMS ova.
Hvala onima koji su mi poslali svije želje, hvala onima koji me nisu gnjavili, a oni koji su mi poslali svoje čestitke za blagdane upakirane u spamove i lance sreće :NABIJEM VAS!

Sretnu Novu godinu zaželio bi svim vrijednim i radnim ljudima, dobrim i brižnim prijateljima i kolegama. Svim majkama sa djecom u naručju u „ženskim kućama“, na šalterima za alimentaciju i socijalnu pomoć.

Svim ljudima ispred svojih tvornica koji su umjesto plaće i božićnice dobili nogu u dupe, a dvolični debeli seronja na televiziji ih je nazvao nesposobnim i nepotrebnim viškom. Svim roditeljima koji rade cijelog dana i uspiju svoju djecu vidjeti tik pred spavanje, ali im ne mogu objasniti kako to da na televiziji svi govore o potrošačkoj groznici i milijardama potrošenim na poklone, a njima je frižider prazan.

Sve najbolje u novoj godini poželio bi i onima u redu za klopu u javnim kuhinjama, braniteljima koji progonjeni ptsp-em sjede u kutu sobe i igraju se upravo osiguračem na ručnoj granati jer nisu zadovoljili kriterije za liječenje i prolaze kroz fleševe svih strahota koje su proživjeli dok teta Kosor sa Evoks imiđem trekelja na telki.

Puno zdravlja i sreće tetama blagajnicama koje rade naplaćeno prekovremeno i trpe bezobrazne ljude u beskrajnim redovima za jebenih 2 soma kuna dok im se gazda vozi u novom Majbahu (ili sl.), kao i dečkima koji drhte u kombijima zaštitarskih tvtki čuvajući tuđi novac vlastitim životima za bijednu plaču kojom će jedva pokriti dugove za hranu i režije.

Puno sreće i zdravlja želim svim dobrim ljudima koji se odluče darovati svoje vrijeme, krv, koštanu srž, ali i novac za razminiravanje lijepe naše, kada to vlast te lijepe naše nije u stanju jer bi tako nešto poremetilo proračun za povećanje njihovih plača, koje misle da zaslužuju odlučivanjem dali je neka emisija na TV-u bili podobna ili ne.
No, pozdravljam istarske političare koji su odlučili da njihov nogometni klub ipak nije prioritet nad dječjim vrtićima i bolnicama. Svaka čast! Za to treba imati muda!
(Ipak je lakše danas platiti transfer nogometaša u klub nego transfer aparata u blonicu koji će spasiti stotinu djece i njihovih majki. Jebeš bolesnu djecu, umjesto doplataka jednostavnije je platiti za pronatalitetnu kampanju, zar ne ? Grrrrr!)

Sve najbolje i puno sreće svima koji pročitavši ove pizdarije pomisle i na svoja vlastita sranja, nevolje i probleme i pomisle : "JEBEŠ TAKAV ŽIVOT"!

Svim debilnim saborskim zastupnicima koje nije sram dizati si plaču, a učitelje jebati za bijednih 3%, svim direktorima i mrcinama od šefova koji se spremaju na skupa skijanja, a radnicima ne daju niti jebenu simboličnu božićnicu ili još gore, zarađenu plaču, svim popovima & svećenicima koji seru u svojim propovijedima protiv materijalizma, a kite se zlatom, tuđom lovom i mahnito prisvajaju nekretnine nekadašnjih škola i fakulteta i grade svoje crkve na dječjim igralištima i livadama, svim velikim kršćanima i patriotima & manipulatorima koji se sjete da pomoći treba samo na blagdane i pred TV kamerama samo da bi namaknuli još više love na tuđoj muci, svim pederima nabrijanim na komunizam, fašizam i slične debilane kojima je važnije sranje prošlosti nego prosperitet budučnosti, koji su doveli ljepu našu u stanje da svatko mrzi svakoga, mogu samo poručti:

Ovo pred vama je divna godina da napokon krepate i pustite nas u svjetliju budućnost!
Ne živimo samo od obečanja.


P.S. Ako ste ikad željeli postati serijski ubojica kako biste na loš način činili dobro i ispravili nepravdu u svijetu, muzika iz serije Dexter (koju ćete, nadam se jednog dana imati priliku gledati i kod nas) može vam smiriti živce i pripremiti vas za „posao“.
Naslovnu temu serije skladane od izvrsnog Rofle Kenta , kolege blogera, možete skinuti ovdje.

(P.S. Iako je Biblija puna krvoprolića i ubijanja (stari zavjet pogotovo) to nije kršćanski. I dobre namjere čine vas psihopatom i ubojicom. Razlika je samo što neki to rade nekažnjeno i za vlastite potrebe.)
Mir& dobro!


Onda kako ćete vi dočekati "svoju" Novu Godinu?

It's a little premature, but Happy Christmas.

P.S. Kad se djeca ranije rode, ne stavljaju ih u mikrovalnu niti ih roditelji pojedu.
Stave ih u INKUBATOR kako bi preživjeli. Demet!


Agency: McCann-Erickson, Belgium
Creative Director: Jean-Luc Walraff
Copywriter: Gregory Defay
Art Director: Gregory Defay
Photographer: Thierry Siebrand

Danas je jedna autorica predstavila svoju knjigu.
(zamislite a nije blogerica!!!! )
Pisanu u maniri bajki za malu djecu. (djecu hrvatske?)
Ali, čak i naslov je užasno promašen. Marketinški i totalno!
Zar ta žena ne čita novine? Zar ne zna kakvi naslovi zapravo prodaju knjige. Na kioscima.
Zašto je odabrala tako debilan naslov kad dobro zna da bi se knjiga bolje prodavala da je naslov preformuliran u recimo:
„U krevetu s diktatorom“ ?

Iako ja osobno ne želim razmišljati o takvom naslovu ne bi li ga, nedajblože podsvjesno vizualizirao u glavi.
Teta autorica knjige jednom je izjavila da sve od njenog veliko bogatstvo koje je iscurilo na vidjelo proizlazi iz prodaje knjiga njenog pokojnog supruga koji je odigrao povijesnu ulogu u povijesnom vremenu (ne i poslije).

Očito je pofalilo love na tome računu pa sada uz veliku pompu i ona izdaje svoju knjigu.
Ma kužim ju, uostalom, bolje to nego kopati po kontejnerima kao vršnjaci. Stoga ću uzeti riječi iz usta svom cijenjenom kolegi Marilynu Mansonu i posvetiti njoj i sebi sljedeću skladbu... možemo pijevati i zajedno iako mislim da ja neću naći baš toliko podudarnosti u riječima.

P.S. Naravno ovo je osoban post sigurno se ne radi o nikome koga poznate ili o nekome na koga vas asocira. Za vaše asocijacije ja nisam odgovoran i sram vas bilo :P